A kada odem, nek ostane nesto
neka sitnica sto lici na mene,
zguzvano paklo, sibice na stolu,
jer ja sam covjek u pola cijene.

A kad odem ti ne budi tuzna
potrazi nekog ko vrijedi vise,
ko ce da pruzi srecu i sigurnost
i da te grije kada pocnu kise.

Oprosti mi, oprosti mi
sto ne mogu da budem tu
i pamti me, i pamti me
po dobru, ali ne po zlu
i budi mi dobra, ja moram da odem,
a necu da te izgubim.

Oprosti mi, oprosti mi
što ne mogu da budem tu
i pamti me, i pamti me
po dobru, ali ne po zlu,
oprosti mi sve!

A ipak nekad kad uvece legnes,
samo na casak ti sjeti se mene,
pa se nasmjesi i ko dijete spavaj
ne vrijedim vise od pola cijene!