Donose vino domace,
prozori tvoji zaspat ce,
ne spustaj kad te nazovem,
sta cu, moram.

Poneki osmijeh slagat cu,
poneku srecu odglumit cu
i sve se lazem proci ce,
a znam da nece.

Sta ti je vrijeme donijelo,
il' bolje, sta je odnijelo,
od kako nismo zajedno,
al' svejedno.

Sve da se nebo otvori
i padnu zvijezda grozdovi
ni jedna od njih, Natasa,
nije nasa.

Negdje na dnu srca,
duboko u meni,
nesto me tjera, ej, tebi kao zeni.
Negdje na dnu srca,
nesto me veze
i sto sam stariji bit' ce mi sve teze.