Do njenog golog ramena
Samo dva su koraka
A ja ih napraviti ne smijem
S prvim pogazit æu rijeè
A za drugi sad je kasno veæ
Jer joj opet pišem pjesme
I ne znam kako razum može ljubavi odoljeti
Imat dušu, a ljepotu njenu ne zavoljeti
To je tajna koju èuvam
Koja me je vodila
Da je ljubav moja nepobjediva

Nosim miris kože njene ispod svoga tjemena
Ko da nièe rajsko voæe bez zrna sjemena

To je tajna koju èuvam
Koja me je vodila
Da je ljubav moja nepobjediva

Njen je korak kao korak vojske što pobjeðuje
Tako sama u ljepoti mene ne primjeæuje
Ja držim se po strani da se ne bi prenula
I da ne bi stala ta èarolija

Kao proljeæe što nama dolijeæe
O našim dušama ljudi isprièat æe
Da mi je jedina
I da je ljubav moja nepobjediva.